Bog ga za 'balun' stvori...

[incara23]

Ima još dosta do izlaska PES-a 2015, pa da napravim neku temu za Become a Legend... Nadam se da ćete me pratiti :player:

Novogodišnja vijest - 01.01.2013.




- Morao sam napraviti neki uvod oko osnivanja Balkanske lige, s obzirom da igram BPB Patch...

[incara23]

Ponedjeljak, 07.07.2013.



Sa prijateljima otiđoh na odmor u Split. Grad pod Marjanom mi je odavno prirastao srcu, tako da se nadam da ću uživati ovih 10 dana. Naravno, već prvi dan, na moj nagovor, idemo na stadion Poljud, dom splitskog Hajduka. Još otkad sam prvi put bio u Splitu, zavolio sam tog Hajduka. Plaćamo ulaz na stadion, šetamo atletskom stazom, kad vidim nekog čovjeka kako zadihan nam prilazi. Mi stojimo, gledamo šta sad ovaj hoće. „Pa lakše je doći u kontakt sa Messijem, nego s tobon“, reče kroz smijeh, okrenut prema meni. I tada mi ispriča...

U subotu, kada se igrala posljednja utakmica u sezoni u juniorskoj ligi Bosne i Hercegovine, taj isti čovjek je bio u Konjicu. Posmatrao je utakmicu između konjičkog Igmana i Zrinjskog iz Mostara. Naravno, u Igmanu sam igrao i ja, a uz to sam postigao i dva pogotka za pobjedu svog tima. Da napomenem, proglasili su me najboljim juniorom u BiH. I kako je priča odmicala, vidim nigdje kraja, a jedna stvar mi nije jasna. Ko je taj čovjek? „A oprosti, potpuno san zaboravija da se predstavin. Ja san sportski direktor Hajduka, Goran Vučević“ Tek mi tada ništa nije bilo jasno, šta on hoće od mene. Tada mi je objasnio. Gledao me kako igram, čovjek je ostao naprosto oduševljen. Želi da dođem na probu u Hajduk. I tako, već prvog dana, odmor za mene završi. Međutim, ovo je prilika koja se ne smije propustiti. Traži me Hajduk, je*ote! Imam priliku da zaigram za voljeni klub, da zaigram pred hiljadama vijernih navijača. Inače, takvu privrženost prema klubu nigdje nisam vidio. I već sam počeo sanjati da ću postati legenda 'bijelih'. Sutra idem na probu, na pomoćni stadion pored Poljuda.

[incara23]

Utorak, 08.07.2013.

Osvanu novo jutro u Splitu. Slabo sam spavao, razmišljao sam samo o jednoj stvari. Danas mi je proba u Hajduku. Možda ću i ja postati jedan od 'majstora s mora'. Proba je zakazana u 12 sati na pomoćnom stadionu u Poljudu. Nervoza raste, napetost na vrhuncu.



Krenuh ka stadionu. Kucnuo je i taj čas, da pokažem šta znam s loptom. Ljudi iz stručnog štaba su pokušavali da mi umanje tremu, koja je, kako će se kasnije ispostaviti, uzela dobar danak. Nisam igrao baš najbolje, onako kako znam i umijem, ali nisam bio ni toliko loš. Završila je proba, mislio sam da sam zabrljao, da slobodno mogu pakovati kofere. Priđe mi Igor Tudor, trener Hajduka, i reče: „Dobar si ti momak. Trema je učinila svoje, ali znaš ti igrat balun. Dođi sutra u 9 na tvoj prvi trening u prvoj momčadi Hajduka. Dobro došao dečko.“ Dobio sam priliku da zaigram za Hajduk i iskoristio sam je. Radost, koju sam imao u tom trenutku, je bila neopisiva. Otišao sam sa drugarima, koji su bili tu sa mnom i pratili trening, na piće u obližnji bar. Ovo mi je najsretniji dan u životu. Roditeljima nisam htio još ništa javiti, sačekat ću prvu utakmicu, pa da me gledaju. Oni misle da ovih dana uživam na plaži, a ja za pet dana trebam igrati pripremnu utakmicu protiv austrijskog Grodiga.

[incara23]

Srijeda, 09.07.2013.



Nisam mogao izdržati da ne javim porodici da sam postao igrač Hajduka. Ionako je u subotu utakmica, pa je i red da im javim da se na vrijeme mogu spremiti za put u Split. Kad sam nazvao oca i rekao mu da sam bio na probi u Hajduku i da sam prošao, rekao je samo: „Ma daj bola', koga ti zaje*avaš?!“ Teškom mukom sam ga ubijedio. Da je moja priča istinita, tek se uvjerio kad sam mu poslao sliku sa trenerom Tudorom. Međutim, da sam htio još danas kriti moj prelazak u Hajduk, ne bih uspio. Mediji su bili preplavljeni odlaskom konjičkog megatalenta u splitski Hajduk. Bio sam na svim portalima, na svim televizijskim dnevnicima. Čak je i moja majka, koja baš i ne prati fudbal, bila oduševljena. Kad sam pričao sa njom telefon, plakala je od sreće. Učinio sam sebe ponosnim, ali i svoje roditelje i svog brata.

Izvještaj poznatog bosanskohercegovačkog portala toga dana:

[incara23]

Četvrtak, 10.07.2013.


Dani polako odmiču, približava se moj debi u bijelom dresu. Danas sam imao nove obaveze. Trebao sam naći smještaj u kojem ću biti za vrijeme igranja u Hajduku. Klub mi je pomogao tako što mi je dao određenu svotu novca da mogu ići u hotel. Izabrao sam Hotel Cornaro, jedan od najekskluzivnijih hotela u Splitu. Nalazi se u samom centru grada, u blizini Dioklecijanove palače. To znači da ću navečer moći šetati uz more, a hotel mi je svega dvije minute hoda od njega. Druga stvar koju sam trebao uraditi je nešto oko škole. Trebam se prebaciti u splitsku gimnaziju, ostao mi je još 4. razred. Pohađat ću časove u školi „4. Gimnazija Marko Marulić“. Nalazi se u neposrednoj blizini hotela u kojem ću živjeti. Iako mi je krenulo u fudbalu, poslije srednje škole ću upisati i fakultet za arhitektu. Škola mi je uvijek dobro išla, pa ne želim da je napustim.

P.S. Ne reklamiram hotel

[incara23]

Petak, 11.07.2014.



Budilica zvoni u 7 sati. Ustajem, jutarnje obaveze... Danas mi  trebaju doći roditelji i brat. Trebaju mi donijeti neke stvari koje su mi ostale kući, a i dolaze da bi gledali moj debi u bijelom dresu. Sutra je utakmica, a danas mi je trening. Trener govori kako će većinom ubaciti rezerve sutra da se pokažu, a valjda i ja spadam u tu grupu.
Porodica mi došla u hotel, svi presretni mojim uspjehom. I oni jedva čekaju sutrašnji dan. Malo su obišli Split, majka naravno mora u šoping. Da igram finale Svjetskog prvenstva, a da ona bude u nekom tržnom centru i ne gleda utakmicu, ne bi me nimalo čudilo. Danas i nije bio previše zanimljiv dan. Osim dolaska moje porodice u posjetu, nije se ništa dešavalo. Svakog ubi iščekivanje sutrašnjeg dana, i svak ima prevelika očekivanja od mene. I sam sumnjam da ću ih uspjeti realizovati.

[incara23]

Subota, 12.07.2014.



Osvanuo je veliki dan. Osvanuo je dan u kojem prvi put oblačim bijeli dres i izlazim na teren 'Poljudske ljepotice'. Sati do utakmice prolaze kao godine. Međutim, doći će i taj trenutak. U svlačionici razgovor s trenerom. Nama mladima, kojima je prva utakmica za Hajduk, pokušava ublažiti tremu. I mogu reći da je u jednu ruku i uspio. Gotovo da i nisam imao treme prije utakmice. I tako je bilo sve do trenutka kada smo trebali izaći na teren. Kad sam izlazio iz tunela, zaledila mi se krv u žilama. Huk sa sjevera je zvučao poput neke strašne olujne grmljavine. I sve to možda i ne bi bilo čudno, da ovo nije samo jedna prijateljska utakmica. Doduše, jeste prva pripremna utakmica za sljedeću sezonu. U Hrvatskoj je prvenstvo završilo davno, prije dva mjeseca, zbog Svjetskog prvenstva. Ljudi u Splitu su se zaželjeli fudbala.

I tako sudija daje znak da utakmica može početi. Malo sam bio uplašen, ali kako su minute odmicale, taj strah i trema su bivali sve manji. Uradih nekoliko lijepih trikova, čujem aplauz sa tribina. Srce mi puno, daje mi još veću snagu. Borba, kao da je derbi. Dao bih život za svaku loptu. I to se isplatilo. U 43. Minuti, pred sami kraj prvog poluvremena, dolazi mi lopta sa desne strane. Lijepo primanje, lažnjak, šutam. Iako je sve to prošlo u dvije sekunde, meni je izgledalo kao tri dana. Lopta se kotrlja ka golu. Da li će ući?! Golman vrhovima prstiju brani, lopta udara u stativu i vraća se iza golmanovih leđa, pravo u mrežu. GOOOOOOOOOL! Postigao sam pogodak na prvoj utakmici u profesionalnoj karijeri, i to za najdraži klub. U tom trenutku sam vidio samo svoju porodicu na tribinama. Krenuo sam prema njima da zajedno proslavimo taj pogodak. Završi prvo poluvrijeme, a meni se već ispunio san. Trener je odmah na poluvremenu izvršio nekoliko izmjena. Ni ja se nisam dugo zadržao na terenu. Izašao sam u 53. Minuti, ali za mene je to najboljih 53 minute u životu. Trener je bio izuzetno zadovoljan mojom igrom, ali još važnije mi je bilo da su bili zadovoljni navijači, koji su me pri izlasku iz igre pozdravili gromoglasnim aplauzom.



P.S. Komentarišite malo, sviđa li vam se stil pisanja?

[Aleksa Bogdanovic]

Fantasticno pises i super ti je ideja samo cepaj:pesoholichari:

[incara23]

Hajduk treći na kraju sezone...



Prolazili su dani, mjeseci, utakmice, prođe i sezona. Moja prva sezona u Hajduku... Bilo je i dobrih i loših trenutaka. Moglo je biti bolje, a moglo je i gore. Dobro smo krenuli, s pobjedama, jesenji dio šampionata bili na prvoj poziciji u ligi. A onda, početkom druge polusezone, pad... Uslijedio je dugi niz utakmica bez postignutog pogotka. Čak sedam utakmica za redom nismo uspjeli postići makar jedan gol. Nakon toga smo opet nekako stali na noge. Umjesto da se borimo za titulu, sada smo se borili za Evropu. I moram priznati da smo i to teškom mukom stekli. Borba je trajala sve do posljednje utakmice, između nas Hajdukovaca, banjalučkog Borca i naših najvećih rivala, Dinama iz Zagreba. Mi i Banjalučani smo uspjeli, a Purgeri ostaju kući, ne igraju u elitnim evropskim takmičenjima. Ove sezone mi je ostao žal što nisam igrao na derbiju protiv Dinama, trener Igor Tudor, kako kaže, nije me htio izlagati tolikom pritisku. Kaže da, mladi igrači mogu sebi uništiti karijeru u tim utakmicama, ukoliko podlegnu pritisku. Moji saigrači nisu uspjeli slaviti u derbiju ove sezone, ali nadam se da ćemo sljedeće sezone svi zajedno uspjeti pobjediti. Moram napomenuti da sam u Splitu upoznao dosta dobrih prijatelja, a iz kluba sam najbolji sa Maločom i Sušićem.

Spoiler

U ligi sam bio najbolji strijelac, sa postignutih 16 pogodaka. Po izboru balkanskog saveza, bio sam jedan od 11 najboljih igrača ove sezone, što mi je izuzetna čast. Međutim, sve te nagrade za mene nisu vrijedne kao što je ona koju daju navijači Hajduka. Nagradu "Hajdučko srce" ove sezone nije niko dobio. Kažu da sam ja iz ekipe zaslužio da je dobijem, ali... "Želimo ih na neki način natjerati da sljedeće sezone igraju još borbenije, da nam u Split donesu tu titulu. Nama nije toliko stalo do titule, stalo nam je do toga da se igrači bore. Ali moramo priznati da ova ekipa može doći do titule, a ove sezone su bili jako blizu. Jablan je definitivno zaslužio ovu nagradu, ali je zakazao u nekim ključnim utakmicama koje su nas koštale neosvajanja trofeja.", riječi su glasnogovornika Torcide iz Splita. Sljedeće sezone krećemo u nove pohode, u nove pobjede, želimo titulu!

[incara23]

Ekskluziva.ba: Hajdukovci izbačeni iz Hemingveja, među njima i Jablan!




Ljeto je, većina ljudi je na odmoru, pa tako i fudbaleri iz Balkanske lige. Neki odmor provode sa porodicom, neki sa prijateljima, ali znamo da je kod nekoga itekako burno. Kako saznaje naš portal, tri igrača Hajduka iz Splita, su izbačeni iz jednog od najelitnijih splitskih noćnih klubova. Prestupnici su ovoga puta bili Inas Jablan, Mario Maloča i Tino Sven Sušić. Tri najbolja prijatelja se nisu izjasnili povodom ovog događaja. Naime, kada je trojka došla u poznati splitski bar i naručila alkoholno piće, konobar je odbio to uraditi uz riječi: "Bolje van je da idete igrati balun, trenirajte. Umisto da se borite da osvojite titulu, vi udrili po alkoholu.. Pa di van je onaj splitski duh, dišpet?!", jedan od očevidaca opisuje događaj. Nakon toga, izbacivači u klubu su stupili na scenu. Srećom, navedeni fudbaleri nisu željeli praviti probleme, te su mirno napustili mjesto događaja. Mladost - ludost, kažu jedni. "Jeba ja san sebe ako iko od nji' zaigra više za Hajduka", kažu drugi, oni vrjedniji za klub, navijači. Nadamo se da će se sve dobro završiti i da će se ovi mladići okrenuti onome što najbolje znaju, a to je svakako fudbal.

[sernik]

Dobra priča nastavi da pišeš, prati se :respect:

[MIKI_HJ]

Odlično
samo koji patch koristiš ?

[incara23]

Hvala, koristim ovaj peč.