1. jul. Gledao sam u ram sa uzaludnom diplomom za trenere koja mi je samo ukras. Malo je falilo da se zaplačem. Niko me neće. A onda...
Krenuo sam da šetam rodnom Karaburmom i video sam da se nešto događa kod OFK-ovog stadiona.
Počeli su razgovori oko novog trenenera. JA: Pfff, džaba stojim. 2 sekunde kasnije, zvrrrrrrr.
Ja rek'o brat, da me pita kako sam, kad ono: Gospodina Roksića molim. Ja sam, izvolite.
Predsednik: Ovde predsednik OFK Beograda, dobro znate da je OFK ostao bez trenera.
Ja: Naravno.
Predsednik: Odlučio sam da vam ponudim dvogodišnji ugovor, vredan 300 hiljada evra po sez.
Ja: Hvala Vam, puno, dugo sam čekao ovako nešto, ne znam šta da kažem.
Predsednik: U redu, očekujem vas za mesec dana na zvaničnoj promociji, želimo plasman u Evropu sledeće sezone.
Ja: Računajte na mene!
I tako sam otišao na 1. trening utakmicu, na kojoj je se 1. igrač Milan Purović povredio, ali pobedili smo AZ 1-0 golom Mijića.