26.5.2007Stigavši tako rano ujutro, Bert i Basi krenuše direktno prema fudbalskoj akademiji gdje je radio Bertov prijatelj, koji je bio trener sa mlađim uzrastima. Naručili su taxi koji ih je vozio do akademije. Bangkok je bio veliki grad. Nikada išta slično Basi nije vidio. Prava metropola, raj za džeparenje. No Bas ije znao što mu je zadatak, maknuti se dalje od takvih aktivnosti, te učiti krasti lopte supraničkim ekipama i igračima.
Vani je bila velika sparina. Stigli su pred akademiju. Ušli su na recepciju te se najavili zbog čega su došli. Zaštitar koji je radio ondje brzo ih je odveo do Micka, Bertovog prijatelja. Pozdravili su se rukovali, nisu se dugo vidjeli. Mick je zatim pogledao malog Basija, koji je bio jedva preko metar! Zapitao se, Bože što je ovo?? Pa lopta je veća od njega. Ali Bert mu je rekao stvari za koje ni on nije vjerovao dok nije vidio. Mick onako pomalo skeptično, nakostriješi obrve, počeše si bradicu, te slegne ramenima i složi se, što je tu je, nek se presvuče i nek dođe na tening. Basi nije uopće imao tremu, barem se tako činilo, više se veselio što će moći pokazati svoje umijeće nego da ima strah od neuspijeha. To se sviđalo Bertu, imao je usađeni pobjednički mentalitet i samopouzdanje.
U svlačionici, oružar mu je dao najmanji dres, hlačice i najmanje moguće kopačke, broj 35. Iako je mu je dres bio najmanji mogući, i dalje je sve visilo sa njega, te je izgledalo kao da ima duge rukave
Izašao je na teren, a bogati roditelji koji su gledali svoju djecu prasnu u smijeh kada vide tolicnog dječarca. Pa taj mora da je pogriješio kategoriju, vikali su mnogi. No Basi se nije dao, ion se smijao, na njega je to ostavljalo kontra efekat, mislio je da ga ljudi vole. I voljeli su ga! Bio im je baš simpatičan, ali nisu ni slutili što će tek vidjeti od tolikog klinca. Mick je brzo promijenio raspored treninga te nakon kratkog zagrijavanja krenu igrati na dva gola. Mick nije znao gdje da stavi malog Basija... Veza, napad, obrana... Ah, pa da! Ko zna zna, ko nezna beka, tamo ne bi mogao pogriješiti, a ko je toliko brz napravio bi dosta prodora, ionako ovdje u kampu ima djece čiji roditelji baš ne bi bili sretni da im neki mali sirotan sa ulice koji je u uglednoj akdamiji, uzme mjesto njihovom sinu, to ne bi bio dovar potez sa trenerove strane. Bert se tome protivio, no počela je utakmica, te na trenutak stane da vidi što će biti, te će opet intervenirati. Bert je i slutio ovakav ishod da ga možda neće moći prihvatiti, pa i njegov prijatelj čuva svoj posao bilo bi ponižavajuće da je napravio kako je Bert htio. Ali Basiju nije smetalo. Na veliko čuđenje svih, uzme loptu 3 glave većem igraču od sebe te se sjuri munjevitom brzinom prema šesnaestercu, pa ga taman na ivici obruši suparnički igrač. Bio je faul. Basi uzme loptu da izvede udarac, no spriječio ga je igrač iz njegove ekipe, jer otkud mu pravo da to izvede? Basi nije negodovao, dopustio mu je, te se skloni, a lopta je otišla nebom pod oblake. Nema veze, nije mu danas bio dan, govorila je publika. Igra se zakuhtavala. Basijeva ekipa je gubila. Igrali su oni tako, a nitko nije htio najmanjem igraču dodati loptu. Basi je neumorno trčao, dobro je podnosio duele, bilo je nešto u njemu, spazio je to Mick. Odjednom promijeni Mick Basija i jednog suigrača za pozicije te ga stavi na polušpicu. Ta bi mu pozicija odgovarala vrhunski. Tako i bi. Basi je dobio loptu, neverovatnom brzinom pređe suparničkog stopera, opali lažnjak golmanu te lagano pošalje loptu u gol. Bilo je neriješeno. Publika je bila u čudu. Krenuo je show. Svaka lopta išla je njemu. Basi je igrače pravio budalama, prolazio ih je kako je htio, šutirao je, skakao, grizao i sve je stizao. Fenomenalo se gradio za igrača sa takvom visinom, kao da je imao unutarnju snagu. Davao je točne lopte, baš je imao talenta za taj sport. Samo, bio je premalen... Sve je mučila ta visina, nitko nije vjerovao. Mick je bio oduševljen, nije vjerovao svojim očima što ovaj mali sve može. I eto, Basijeva ekipa je vodila! Strijelac upravo on. Išao je sam jedan na jedan te je sa lakoćom dobio taj duel. Kada je utakmica bila gotova Basija je već čekao sok od Berta. Bert mu je tako pokazao da je bio zadovoljan s njime. Basi ga je kontao. Nedugo zatim Mick je nešto pričao na telefon sa upraviteljem kampa. Kasnije, kada je razgovor bio gotov, obrati se Bertu te mu kaže da Basi ovdje mora ostati, jer on je čudo! Takvo što fudbalska scena nije vidjela. Bert je bio oduševljen. Mick mu je rekao da će ovdje ostati živjeti imat će sve besplatno jer ovo što je danas pokazao bilo je dosta za stipendiranje. Ovdje bi išao u školu, učio bi engleski jezik, te bi normalno i zdravo živio, te neravno vrhunski trenirao. Bertu se to svidi, to je ono što je i htio.
27.5.2007Sutradan se Bert zaputio prema rodnoj Holandiji. Oprostio se od Basija te mu je dao jednu svoju ''amajliju'' za sreću. Basiju je pomalo bilo krivo zbog toga, no pošto je bio takvog mentaliteta, osjećao se dužnim što mu je Bert pomogao, te si je zacrtao u glavi da ga nipošto neće iznevjeriti. Bert je otišao a Basi je ostao sam.
8.9.2009Godine su prolazile, a Basi je bio sve stariji, bolji, bistriji ali i dalje njegova visina nije mnogo napredovala. Bio je jedan od najboljih igrača u akademiji. Već je imao nekoliko nagrada, a Tajlandska štampa već mu je predviđala lijepu budućnost. Imao je sve što je jedan kompletan omladinac trebao imati, osim visine. Tu su ga mnogi podcjenjivali.
Bio je standardan u mlađim kateogrijama svoje države. Svaku priliku je maksimalno iskoristio. U škol ije bio izvrstan, imao je kljuku i ono nešto. Išlo mu je dosta stvari. Dobro je i igrao košarku. Bio je mali, nisko težište, ali nije mu baš išlo bacanje :/
Svi su ga znali svima je bio omiljen. Bert je dolazio svaku godinu od kada ga je doveo. Davao mu je novca, čiji je dio Basi davao svojoj sestri i majci, koji su teško živjeli.
11.9.2011Basi je već bio odrastao. Stekao je punoljetstvo. Nije više mogao biti u akademiji pošto mu je istekao omladinski staž. No pošto još nije imao ponudu niti jednog kluba iz svoje zemlje, zadržao se u akademiji zbog treninga i smještaja. Mick mu je uporno preko ljudi iz akademije s kojima su surađivali pokušavao pronaći adekvatni klub, ali bez uspjeha. Nisu mogli primiti tako malenog igrača, svatko se bojao. Čak ni ugledni Everton, s kojim su surađivali, nije dao šasnu za par treninga. Naravno, Basiju je bilo krivo. Znao je samo igrati fudbal. To ga je izvukli iz bijede. Znao je to i Bert.
Naime Bert je bio iz Holandije, bivši internacionalac, koji više nema veze sa sportom nego ima svoju cvjećarnicu te od toga trenutno živi. Prebivalište mu je bilo u Arnhemu. Budući da se tamo i rodio igrao je u Vitesseu, ostavio je traga, kontaktirao je čelnike i kluba i obavjestio ih je o ovom igraču. Oni ga ga glatko uz poštovanje odbili, no onda im je Bert predložio snimku preko koje su svi ostali u čudu!
Bert je tako našao klub, ali naravno ne stalan klub, morao se dokazati ne bili mu ponudili ugovor, prezično bi bilo za Vitesse da angažira nekog divljaka iz Nedođije o kojem Europa ni nacija ništa nezna.
Bert je tako nazvao Micak i reko mu vijesti koje je trebao prenijeti Basiju. Basi kad je čuo što se zbiva bio je oduševljen. Nije mogao doći k sebi. Prvi put će ići iza granice države. Teška srca, ali radosnog duha, krenio je pakirati stvari. Prolazilo mu je sve do sada kroz glavu. Četiri godine u akademiji su nezaboravno iskustvo. Tu se malo spremio za život maknio od ulice, te se uspio koliko toliko obrazovati. Mislio je na svoju obitelj, po prvi puta na njih sve. Koliko god su neki bili loši, shvaćao je da je to psoljedica lošeg ekonomskog stanja. Pošto su bili daleko a nije im se imao kako javiti, napiše im pismo koje je dao Micku da im preda. Mick mu je to i obećao. Poželio mu je sreću te ga pošalje na Aerodrom.
Uspinjajući se tako visoko, Basi je gledao u ''amajliju'' od Berta i narukvicu što mu je dala sestra. Imao je osjećaj da je svima dužan, te duboko u sebei ''zapiše'' da mora uspjeti, koliko god to teško bilo.
Spremio je stvari u džep, okrenuo je glavu na drugu stranu, te zaspao.
Uskoro nastavak...
PLAY Serbia
PES Serbia
playPES.rs
NBA Serbia
Tema: BAL - Biisayowaq Hey (Pročitano 10055 puta)
